Dugo me nema na putu k tebi,
i proljeće odavno nije ko nekad,
samo mrak nosim u sebi,
otkad te nemam samo je bezdan.
Besmrtni grade ljepotom što dišeš
u snu sam u tebi i vječno te imam,
ulice tvoje što na breze miriše
još me zovu da šetam se njima...
Moja je kolijevka i nek je moj grob
grade moj u naručju tvom,
Orljava teče, ljubi nebeski svod
opet sam dječak, to je moj dom.
... i stara cipela što hodat treba,
put noćnih lampi
ispod tvog neba...
Mojoj Požegi...
by Suli za HellBack.
No comments:
Post a Comment